Što je sve umjetnost?

Što je sve umjetnost?

Uz definiciju umjetnosti najčešće se vezuju misli o slici estetskog karaktera, o oku ugodnoj skulpturi. Međutim, valja osvijestiti kako je umjetnost široka kategorija unutar koje je moguće uvrstiti čitavu ljudsku okolinu koja je ovisna o kulturološkim faktorima značajnima za određeno društvo. Primjerice, potencijalna umjetnost može biti način na koji se pojedinac nosi i oblači ili pak način na koji piše i izražava misli. Time se postavlja pitanje – je li zvuk, kao jedna od dominantnih sastavnica čovjekove svakodnevice, također fragment umjetničke sfere?

Ovaj tekst inspiriran je projektom Praznine koji od 2020. godine provodi Culture Hub Croatia, odnosno platforma za edukaciju, kreativnost i poticanje razvoja kroz kulturu. Prvotni cilj projekta bio je istaknuti probleme koji se javljaju pod potkom turistifikacije te uputiti kritiku politici praznih gradskih prostora u zimskom periodu. Budući da se projekt održavao od sredine mjeseca veljače, ideja je bila obogatiti kulturnu ponudu Splita kroz osiguravanje prostornog kapaciteta umjetnicima i organizacijama civilnog društva. Identičan koncept Praznina proveden je godinu dana kasnije, dok se ovogodišnja provedba projekta, uz sve navedeno, koncentrirala i na umjetničke intervencije. Dakle, intervencije se izmjenjuju na tjednoj bazi (od 28. 2. do 3. 4. 2022.) te su zamišljene kao medij koji potiče promišljanje prostora splitskog urbanizma u odnosu na širu društvenu zajednicu. Tijekom prvog tjedna projekta Praznine, točnije u razdoblju od 28.2. do 5.3. održana je reprodukcija zvučne instalacije zagrebačkog umjetnika Tina Dožića pod nazivom „Sva su mora, ustvari, otoci. A svi otoci – plove.“. Zvučna kompozicija bila je dostupna prolaznicima-slušateljima svakodnevno u vremenskom intervalu od 17:00 do 18:00 sati pred ugostiteljskim objektom Tri volta. Vansezonsko vrijeme u kojemu su prolaznici mogli čuti zvučnu instalaciju upravo je uprizorilo glavnu problematiku Praznina – manjak prolaznika kao rezultat praznih prostornih kapaciteta gradske jezgre. Dožićeva kompozicija je dojmljiva i originalna, osobito zbog mogućnosti koja nudi slušaču široki spektar interpretacije s obzirom na njegovo unutarnje stanje, misli i osjećaje. Nekolicina prolaznika registrirala je zvuk, dok je rijetko postavljeno pokoje pitanje o samoj instalaciji, njezinu značenju i sl. Iz takve pojave moguće je zaključiti kako čovjek suvremenog doba većinu vremena provodi u svojoj glavi, preopterećen vlastitim brigama koje sprječavaju potpuni doživljaj njegove okoline. Ono što je umjetnik htio uprizoriti kroz zvučnu snimku trajekta na relaciji Split-Stari Grad na otoku Hvaru jest metaforička sezonska mijena u kojoj izjednačava more s praznim splitskim ulicama te na distinkciju lokalnog stanovništva i dominantne turističke struje izražene tijekom ljeta. O svom radu rekao je: „Čini mi se zanimljivo povući neku zamišljenu paralelu između praznih splitskih ulica i zvuka praznog trajekta te ispuniti splitsku ulicu tim zvukom” (http://culturehubcroatia.hr).

Naime, sound art je oblik suvremene umjetnosti koja koristi medij zvuka u svrhu kreativnog izričaja čiji se početak vezuje za futurističke instalacije Talijana Luigija Russola. U drugoj četvrtini prošlog stoljeća, Russolo je načinio razne eksperimentalne instrumente koji su reproducirali zvukove karakteristične za postindustrijalizacijsku urbanu sferu (https://www.masterclass.com). U poslijeratnom ozračju, američki skladatelj John Cage stvorio je kontroverznu skladbu 4’33” (1952.) – glazbenu partituru u trajanju od četiri minute i trideset i tri sekunde tišine. Pedesetih i šezdesetih godina, vizualni umjetnici i skladatelji koristili su se kombinacijom snimljenog ili live zvuka te kinetičke skulpture i elektroničkih medija u svrhu istraživanja okoline kojom su okruženi. Kasnije, popularizacijom digitalne tehnologije, zvučna umjetnost doživjela je radikalnu transformaciju koja je umjetnicima omogućila stvaranje vizualnih slika koje služe kao vrsta odgovora na zvukove te angažmana publike u vidu manipulacije umjetničkim djelom (npr. aktivacija senzorom ili glasom). S kraja dvadesetog stoljeća nekolicina umjetnika se poigravala zvukom čija je forma još uvijek bila nedefinirana. Međutim, na izložbi održanoj 1979. godine u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, Barbara London je uredila izložbu pod nazivom Sound Art koja je pomogla oformiti ovaj umjetnički pravac (ibid.).

U kategoriju sound art-a, svi zvukovi čovjekove okoline mogu biti dio umjetničke dimenzije poput topota kiše, poezije izgovorenih riječi, tišine i ASMR-a. Sound art primarno donosi slušno iskustvo čime se ne isključuje angažman vizualnih elemenata koji također mogu koegzistirati sa zvukom. Citat škotske umjetnice Susan Philipsz: „Zvuk je materijalno nevidljiv, ali vrlo visceralan i emotivan. Može definirati prostor u isto vrijeme kada pokreće sjećanje”, može se protumačiti s obzirom na višestruki karakter zvuka (https://www.tate.org.uk). Naime, prostor ne označava isključivo arhitektonski konstrukt interijera i eksterijera te njihove mogućnosti recepcije i transmisije zvuka, već upućuje na raznolikost kulturnih obilježja kojima su obojeni različiti prostori. U tom kontekstu valja istaknuti citat Andre Giunia koji približava međusobnu zavisnost zvuka i prostora: „Zvuk je zabilježen na jedan određeni dan, u jedan točan sat i u jednom trenutku. Kad se snimka preslušava mnogo kasnije, ona zaista ima sličan efekt kao fotografija – vrati te u taj prostor, potakne neka sjećanja, emocije koje su bile vezane za taj dan, taj trenutak i to mjesto, i svakome će to značiti nešto drugo. Zvuk je vjerojatno najbolji medij za opisivanje prostora. Sam po sebi, zvuk je zapravo neuhvatljiv, a ono što je snimljeno – to je prostor” (http://www.zarez.hr).

Jednako kao boja, dakle likovno sredstvo u umjetnosti, i zvuk ima svoj ton. Generalno, ton označava kvalitativno svojstvo percepcije zvuka te se metaforički može shvatiti kao topao ili hladan, svijetao ili taman, jasan ili nejasan te jednako može služiti kao element naglašavanja te glavni čimbenik pri formiranju doživljaja prostora, odnosno ambijenta. Iz svega rečenog, moguće je zaključiti kako je umjetnost otvorenog karaktera, u smislu njezine dostupnosti u okvirima svakodnevice. Percepcija i transmisija umjetničke sfere ipak ovisi o pojedincu koji je izložen istoj, odnosno načinu na koji će je spoznati i razumjeti.

Iz svega rečenog može se zaključiti kako je umjetnost svugdje oko nas, kako nas okružuje i kako joj ne možemo pobjeći ni u jednim trenutku te sve samo zavisi od nas kako ćemo je i na koji način uvidjeti i razumjeti.


Autori: Nikolina Durut, Matej Krušec i Dijana Šimić / Sveučilište u Zadru, Odjel za etnologiju i antropologiju

Tekst je napisan u sklopu stručne prakse u kreativnom hub-u Prostor, ožujak 2022.

LITERATURA:

Culture Hub Croatia. URL: http://culturehubcroatia.hr (pristupljeno 9. 3. 2022.)

MaterClass Online Classes. URL: https://www.masterclass.com (pristupljeno 9. 3. 2022.)

Tate Modern. URL: https://www.tate.org.uk (10. 3. 2022.)

Zarez – dvotjednik za kulturu i društvena zbivanja. http://www.zarez.hr (10. 3. 2022.)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *