KulturaNaPauzi: Glorija Lizde

KulturaNaPauzi: Glorija Lizde

May You Live in Interesting Times

Svako dvije godine u Veneciji se odvija prestižan događaj koji prezentira radove umjetnika iz cijelog svijeta, po značaju to je nešto kao umjetnički Oscar. Ta kulturna manifestacija zove se Venecijanski bijenale. Prošle godine u ovo vrijeme trajale su završne pripreme za 58. izdanje ovog spektakla te je kustos Ralph Rugoff najavio temu bijenala frazom “May You Live in Interesting Times”. Kao i većina drugih koji su prvi put čuli ovu izreku, prionula sam na guglanje u želji da doznam nešto više o toj zanimljivoj i neobičnoj sintagmi. Nekoliko članaka kasnije saznala sam da je riječ o kineskoj kletvi koja zapravo i nije kineska već je putem nekog gluhog telefona završila u britanskom žargonu. Izraz se upotrebljavao kako bi se naglasilo da je bolje živjeti u mirnim i dosadnim, “nezanimljivim” vremenima nego u kaotičnim i turbulentnim odnosno ‘zanimljivim vremenima’. Ne znam je li Ralph Rugoff tog travanjskog jutra imao nekakvu dojavu o onome što će zadesiti (umjetnički) svijet ni punih godinu dana nakon, ali kletva se, izgleda, obistinila.

Iako ove godine nema Venecijanskog bijenala, umjetnici diljem svijeta su se okupili na drugačiji način, s laptopima iz dnevnih boravaka i spavaćih soba umjesto iz umjetničkih paviljona, pred svima koji imaju pristup internetu umjesto pred kustosima i kritičarima. U trenutku kada je kriza zaključala ljude u svoje domove, umjetnici su žurno i nesebično otvorili svoja vrata, znajući da upravo umjetnost raste u ovakvim vremenima, da transformira i inspirira. Tako smo u ovim ‘zanimljivim vremenima’ zatvorili svoje stanove, sjeli na kaučeve i obukli pidžame, a umjetnost je došla k nama, besplatno i neograničeno. Došle su kazališne predstave, online knjige, crteži za djecu, koncerti iz kreveta, književni susreti su se preselili na internet, izložbe se otvaraju u virtualnom prostoru, nagrade se dodjeljuju preko Skypea itd. Izgleda kao da nikada nije bilo više kulturnih događanja, a svoj danak daju profesionalni i samostalni umjetnici kao i amateri koje je ova situacija potakla da prvi puta istupe pred publikom. Količina ponuđenog sadržaja je golema, a da se karantena nastavi sljedećih godinu dana još uvijek ne bismo uspjeli sve konzumirati, pa bi čak i oni koji inače nisu ljubitelji umjetnosti ipak odgledali predstavu dok jedu večeru na kauču ili pak “otišli” na koncert dok čiste prašinu.

Ipak, za mnoge umjetnike ovo razdoblje nije puno drugačije nego inače jer su navikli povremeno biti bez mjesečnih prihoda, navikli su nemati mirovinsko, imati otvorenje izložbe s pet posjetitelja, igrati kazališnu predstavu pred polupraznim gledalištem, ne dobiti honorar od ugledne institucije, ustupiti glazbena prava onima koji nemaju dovoljan budžet, a imaju super ideju, fotografirati za nešto nižu cijenu jer će možda dobiti dobru promociju, donirati slike muzeju jer tko ne želi imati svoje slike u muzeju, navikli su čuti “Malo mi je to preskupo, meni će to prijatelj, on isto crta.”, navikli da posao propadne jer rade samo na autorske ugovore, navikli da dobiju manje od 15% za objavljivanje vlastite knjige, navikli da izrađuju dobre suvenire, ali i snažna konceptualna djela, na razvlačenje slikarskog platna negdje između kuhinjskog stola i frižidera, navikli da moraju opravdavati zarađeno jer čime se umjetnici bave po cijeli dan, navikli na loše uvjete rada, na nemanje studija, navikli uvijek besplatno ustupati svoj rad stoga u ovom turbulentnom razdoblju za umjetnike nema ničeg nova.

Za mjesec, dva, tri ili deset, ovisi kojoj teoriji vjerujete, završiti će ova velika kriza i poželjet ćemo ponovno živjeti u najnezanimljivijim, najdosadnijim, najobičnijim vremenima. Umjetnici će se opet vratiti u hladne muzeje, na kazališne daske i glazbene studije u ostavama, i dalje potplaćeni, s pet istih ljudi na otvorenju, bez mirovinskog, ali sa slikama u muzeju. U svoje domove ćemo ih pustiti kada bude nova gospodarska kriza, obljetnica rata, novi val izbjeglica, masovno otpuštanje radnika, osobna kriza itd. Poželjet ćemo se ogrnuti filmom i utopliti knjigom, a umjetnice i umjetnici opet će doći k nama da nas utješe, ohrabre i inspiriraju. U to travanjsko jutro kada je najavljivao temu 58. Venecijanskog bijenala Ralph Rugoff rekao je i kako “Umjetnost, na neizravan način, može biti kao neka vrsta priručnika kako razmišljati i živjeti u ovim ‘zanimljivim vremenima'”, stoga ju konzumirajmo, uživajmo u njoj, preispitujmo se, iskoristimo ovo dragocjeno vrijeme da se međusobno motiviramo i potaknemo, učinimo od ovoga naviku, a ne nužnost. I kada ovo ‘zanimljivo doba’ završi, obratimo pažnju na umjetnike i umjetnice, podržimo ih jer će opet doći neka nova i drugačija ‘zanimljiva vremena’ i htjet ćemo ih, bez naknade, u svojim domovima.

Glorija Lizde

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *