Otvoreni ateljei

Za vrijeme trajanja projekta "Praznine2020", nekoliko prostora u centru Splita postali su otvoreni ateljei za osmero lokalnih i regionalnih umjetnika. Ovi prostori, tijekom zime zatvoreni, otvaraju se samo za vrijeme sezone kada postaju suvenirnice. Pozvani umjetnici – rezidenti izmjenjivali su se tijekom tri tjedna trajanja projekta i za vrijeme boravka otvorili vrata svojih privremenih ateljea lokalnoj zajednici, koja je bila pozvana da se aktivno uključi u u razgovore, performanse i/ili radionice s umjetnicima, ili samo posjeti ateljee i upozna se s njihovim radom i suvremenom umjetničkom produkcijom regije. Stoga su ateljei bili otvoreni svakodnevno od 10 do 13 h i od 16 do 19h.

 


Rezultat boravka ovih umjetnika unutar prostora nije prethodno definiran, već su umjetnici/ce bili slobodni fokusirati se na sâm proces, a samim time ne samo na prostorni nego i vremenski aspekt praznine. Umjetnici su bili slobodni predložiti kratkoročne ili dugoročne intervencije, komunikaciju s publikom. Za neke od njih rezidencijalnost je bila samo dio procesa produkcije trenutnog ili budućeg rada, ili tek početak novog umjetničkog istraživanja.

 

 


UMJETNICI


ANTONIO GRGIĆ

16. 2. – 21. 2. /// Dioklecijanova 2

Antonio Grgić diplomirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, te je trenutno na doktorskom studiju Instituta za teoriju arhitekture, povijest umjetnosti i kulturne studije u Grazu. Tema njegovog doktorskog rada su spomenici. U arhitektonskom i umjetničkom djelovanju koristi urbani prostor kao osnovni medij. Njegov glavni interes su prostorne instalacije i intervencije koji propitkuju preklapanje političkih, ideoloških, antropoloških i psiholoških fenomena u urbanom okruženju.

Prvu afirmaciju na nacionalnom i međunarodnom planu ostvario je 1999.g. s projektom Bunkeri tijekom kojeg je anonimno tapetama ukrašavao bunkere sagrađene prije Drugoga svjetskoga rata. Ove akcije su se događale tokom noći na državne praznike svih zemalja kojima su ti bunkeri bili tihi svjedoci: Jugoslavenske monarhija (1918.-1941.) Nezavisne Države Hrvatske (1941.-1945.), socijalističke Jugoslavije i sadašnje Republike Hrvatske.

U sljedećem višegodišnjem projektu „Sjene“ autor kroz niz performansa u zemljama bivšeg Istočnog bloka iscrtava sjene srušenih spomenika na mjestu na kojem su stajali prije svog uklanjanja. Kroz performans se ritualno priziva potisnuto sjećanje na nasilno uklonjen simbolički sadržaj iz javnog prostora. Iza performansa ostaje materijalni trag na pločniku u obliku nacrtane sjene koji je spomenik sam po sebi, spomenik srušenom spomeniku. Taj crtež sjene srušenog spomenika na pločniku, protokom vremena, polako nestaje i daje mogućnost opraštanja sa simboličkim sadržajem koji je nasilno uklonjen. Do sada su „Sjene“ iscrtane u nizu hrvatskih gradova te u inozemstvu, u zemljama bivšeg Istočnog bloka; od Baltika do Jadranskog mora.

Izlagao je na nizu domaćih i međunarodnih izložaba, kako samostalno tako i grupno.


MIA KEVO

16. 2. – 20. 2. /// Zadarska 14

Mia Kevo djeluje u području suvremenog plesa i fizičkog kazališta s aktivnim interesom i radom u polju inkluzivnog plesa. Posljednje tri godine članica je Inkluzivnog kolektiva za istraživanje pokreta-IMRC/Divert plesnog kolektiva osnovanog 2012. kao dio Hrvatskog instituta za pokret i ples u Zagrebu. S kolektivom kao izvođačica sudjeluje u projektima nekoliko koreografa i umjetničkih suradnika kolektiva: intermedijski projekt "Koliko smo spremni...?", "OTKLON, OŽILJAK: PREUZIMANJE- suautorski, intermedijski, izvedbeni prostor", plesna izvedba "Đavolji odvjetnik" i "Lemia"- rad koji je 2019. nagrađen na 25.Međunarodnom kazališnom festivalu PUF u Puli nagradom "Vjetar" za istraživačke dosege i inovativne pristupe. S kolektivom izvodi na festivalu Tjedan suvremenog plesa, Festival Inkluzivne Scene u Rijeci, Antisezoni 19-Ples u Gorgoni u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, u nezavisnom kulturnom centru Art radionica Lazareti u Dubrovniku, te u Skopju u sklopu projekta organizacije Media Diversity Institute.

2017.na autorskoj platformi PAP-ova Tijela pod Performing Arts Programom Žaka Valente, predstavlja svoj prvi rad "Prima Materia" kojeg iste godine izvodi i na Periskopu- festivalu suvremenog plesa i novog cirkusa u Rijeci pod programskom linijom Novi horizonti. 2018. polaznica je programa 10.Kustoske platforme u Centru KNAP gdje razvija i izvodi plesni performans "Utopi(ja)" u kojem dekonstruira derutan i zapušten prostor kako bi istražila je li tijelo u pokretu "utopijsko tijelo"? i može li tijelo u pokretu stvoriti "utopijski prostor"?Izvođačica je u novom site-specific projektu "jogging godard, removie" tranzicijsko-fikcijskog kazališta Trafik, i u novom radu "Druga koža, treće žene, autorica Gordane Svetopetrić (Plesna grupa Magija) i Ive Nerine Sibile (IMRC/Divert).

Redovna je članica UPUH-a, Udruge plesnih umjetnika Hrvatske i jedna od osnivačica Kolaborativne Izvedbene Platforme-KIP osnovane 2019. s ciljem afirmiranja suvremene plesne i izvedbene umjetnosti u Splitu. Surađuje sa Plesnom udrugom Tiramola u organizaciji Izvedbenog kolaža- predstavljačke večeri kratkih formi lokalnih izvedbenih autora.


IVANA MIRCHEVSKA

21. 2. – 29. 2. /// Zadarska 14

Ivana Mirčevska (Skopje, 1992.) vizualna je umjetnica koja živi i radi između Skoplja i Milana. Ivana je diplomirala na Fakultetu likovnih umjetnosti u Skoplju, Sjeverna Makedonija, a diplomirala je na MVP-u na Accademia di Belle Arti di Brera, Milano, Italija. Njezino je istraživanje fokusirano na dokumentarnu sliku, umjetnički ekran i reprezentaciju u suvremenoj praksi pokretnih slika. Upotrebom audio-vizualnog formata filma-eseja, koji omogućava kombiniranje i fikcije i teorije, ona istražuje performativne uloge koje slike imaju u reprezentaciji stvarnosti.

Ivana je sudjelovala u ENGAGE - Public School for Social Engagement in Artistic Research u Milanu, Italija; Festivalu suvremene umjetnosti Fuori Visioni 3-, Museo Civico di Storia Naturale, Piacenza, Italija (2017); multimedijalnom festivalu “Underground is easier to breathe III” u Skoplje, Sjevernoj Makedoniji, kao i Bijenaleu mladih umjetnika u Muzej suvremene umjetnosti u Skoplju (2018). Njezin video esej SHE objavljen je na PHROOM-u (međunarodna istraživačka platforma za suvremenu fotografiju i video umjetnost u Milanu) i izložen je na Utopic Method, Međunarodnoj izložbi video pripovijedanja u Granadi, Španjolska (2019). Ivana je također kustosica festivala Underground je lakše disati, međuprostorne platforme za interdisciplinarne umjetničke pristupe i kritičke prakse duboko pogođene estetskim, političkim i okolišnim onečišćenjem u kontekstu Skoplja.


LANA STOJIĆEVIĆ

22. 2. – 29. 2. /// Dioklecijanova 2

Lana Stojićević (Šibenik, 1989.) diplomirala je 2012. na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu i stekla zvanje magistra slikarstva. Od 2015. do 2018. bila je asistentica, vanjska suradnica na Slikarskom odsjeku Akademije. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Umjetničko-istraživački projekti (izbor): Kad ne dime tvornički dimnjaci (2018., 2019.), Bilo koje mjesto u bilo kojem gradu (2019.); Fasada (2018.), Sunny Side (2018.), Na/do/gradnja (2017), Strukture prikrivanja (2017.), Parcela (2016.), Projekt Villa Roza (2016.), Crno brdo (2015.) i Dvoboj (2012.). Za svoj je umjetnički rad primila mnoge nagrade, između ostalih: Metro Imaging Mentorship Award na izložbi New East Photo Prize (Calvert 22 Foundation, London, 2016.), godišnju nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika za mladog/u umjetnika/cu 2015. godine, drugu nagradu izložbe Young Contemporary Photography: Different Worlds (Galerija Photon, Ljubljana, 2015.), Erste Grand Prix na izložbi Erste fragmenti (2015.), Rektorovu nagradu (2012.). Bila je finalistica Nagrade Radoslav Putar 2015. godine. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Splitu.


LEDIA KOSTANDINI

23. 2. – 29. 2. /// Mihaljevićeva 1

Ledia Kostandini (1983., Pogradec), albanska je umjetnica koja živi i radi u Tirani. Diplomirala je na Umjetničkom sveučilištu u Tirani, a njena praksa obuhvaća različite medije, uključujući fotografiju, slikarstvo, instalacije, javne intervencije i ilustraciju. Njeni radovi izlagani su na međunarodnoj i lokalnoj razini. Samostalne izložbe uključuju Çentro Estetike, Miza Galeri, Tirana, 2014, Blockwork, Tulla Culture Center, Tirana, 2016,  Let Us Meet in Between  Bazament Art Space, Tirana, 2018 i I Look at Them They Look Back at Me, Private Print Studio, Skopje, Sjeverna Makedonija, 2019. 

Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama, uključujući My Space, Galeria Zeta, Tirana/Haus am Lützowplatz, Berlin, 2008; Feedback 1989­, Hotel Dajti, Tirana, 2009; Jeune creation, Centquatre, Paris, 2009; Onufri, National Gallery of Arts, Tirana, 2010; Rewind Play Forward, Akademie Graz, Graz, 2011; 100 km Art, Tirana Art Lab, Tirana, 2013; This Is Not a Palm Tree, Neurotitan Gallery, Berlin, 2015; the Mediterranea Biennial, Tirana, 2017;  Habitat Happy, Neurotitan Gallery, Berlin, 2018. Dobitnica je prve nagrade na fotografskom natječaju See Visions te nagrade Ardhje Award; 2012. godine sudjelovala je u Međunarodnom studiju i kustoskom programu (ISCP) u New Yorku. 2017. godine Zing City svoj rad Zing City objavila je u sklopu interaktivnog postava izložbe Le Corbusier et Léger. Visions polychromes,Centre Pompidou, Metz.  


ANDREA RESNER

1. 3. – 7. 3. /// Bosanska 4

Andrea Resner rođena je u Splitu. Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2012. te Umjetničkoj akademiji u Splitu 2019. (Film i video).

Kroz multimedijalni pristup bavi se narativima snova, traume i žene, s naglaskom na poetiku i estetiku kao glavnim ekspresivnim sredstvima. Djeluje na području crteža, slikarstva, prostorne instalacije, fotografije, filma i videa, kostimografije, street arta i poezije. Andrea je i autorica naših video teasera.

 

 


DRITON SELMANI 

2. 3. – 4. 3. /// Mihaljevićeva 1

Driton Selmani (1987.) živi i radi u Prištini i Doganaju. Selmani pristupa ideji percipirane stvarnosti dekonstruirajući formacije društvenih, političkih i kulturnih tema iz njegove okoline. Kao dječaku mu je rečeno da obožava zemlju koja više ne postoji, što se pokazalo kao temelj skepse prema bilo kojoj navodno datoj stvarnosti. Ovo iskustvo kasnije koristi kao alat za rekonstrukciju svojih uvjerenja u vizualne artefakte. 1999. godine stara simulacra zamijenjena je novom; ornamenti prethodnog prostora obnovljeni su kako bi se otvorili novim značenjima, ali i novim neizvjesnostima. Selmani se suočava sa sobom kao promatračem i pozicionira se kao akter, stvarajući na temelju svojih osobnih povijesti, uvjerenja i sumnji. Izlagao je na samostalnim i grupnim izložbama, između ostalog u Stacion Centru za suvremenu umjetnost u Prištini, Ludwig Múzeum u Budimpešti, Kunstraum Niederosterreich u Beču, Casa São Paulo, 16. Mediterranea Biennial u Anconi, U10 u Beogradu, 5. Marrakesh Biennial, Amsterdam Light Festival, Fabbrica del Vapore Milan, Bregenz Biennale, Exchiesetta Polignano a Mare, National Art Gallery Tirana, Centar za suvremenu umjetnost u Thessaloniki, Eugster || Belgrade, Norrköping Light Festival, La Maison des Arts Brussels, MMSU Rijeka, Škuc Gallery.

Fotografija: Blerim Racaj


SELMA SELMAN

2. 3. – 6. 3. /// Zadarska 14

Selma Selman (1991.) umjetnica je iz Bosne i Hercegovine, romskog podrijetla. U njezinom radu u kojem koristi različite medije poput performansa, slike, fotografije i video instalacija, utjelovljene su borbe u vlastitom životu, kao i one u zajednici. Bila je polaznica Roma Graduate Preparation Program na Central European University u Budimpešti, sljedeće godine. Te godine, dobitnica je prestižne nagrade „Zvono“, koja se dodjeljuje najboljem mladom umjetniku u Bosni i Hercegovini, kojom je osvojila boravak na rezidenciji u New Yorku. Selman je 2013. sudjelovala na Međunarodnoj ljetnoj akademiji Tania Bruguera u Salzburgu, "Arte Util". Selmani je 2017. godine nagrađena za najboljeg mladog europskog umjetnika nagradom “Trieste

Contemporanea Award”. Godine 2018. nominirana je za Forbes listu 30 najutjecajnijih ljudi mlađih od 30 godina za područje umjetnosti. Godine 2019. bila je dobitnica nagrade White Aphroid za izvanredno umjetničko ostvarenje. Njeni radovi međunarodno su izlagani, "Majka heroj" u Kunstquartier Bethanie, Berlin (2016), samostalne izložbe "Vi nemate pojma", agnès b. Galerie Boutique, New York (2017), 2018. "I will buy my freedom when", Studio Tommaseo, Trst (ITA). 2019. godine izlagala je u sklopu 58. Venecijanskom bijenala. Za svoj je rad dobila brojna međunarodna priznanja. Selma je osnivačica „Marš u školu“, projekta čiji je cilj osnaživanje romskih djevojaka širom svijeta. Živi i radi u Europi i SAD-u.

 

hrHrvatski
en_USEnglish hrHrvatski