Intervencije

Split, 28. veljače - 11. travnja


Tin Dožić / 28. 2. – 5. 3.
Ledia Kostandini / 7. 3. – 13. 3.
Driton Selmani / 14. 3. – 20. 3.
Verica Kovacevska / 21. 3. – 27. 3.
Lana Stojićević / 5. 4. – 11. 4.

 

LANA STOJIĆEVIĆ: NEOORNAMENT

5. - 11. travnja 

Hotel Marjan (glavni ulaz), Obala kneza Branimira 8

"Neoornament evocira slojevitost lokacije nekadašnje tvornice cementa na zapadnoj obali splitske luke koja je s radom započela šezdesetih godina 19. stoljeća, dok je zadnji pogon srodne proizvodnje s radom prestao 1978. Pod nazivom Gilardi i Bettiza proizvodila je i betonske dekorativne proizvode koji su još uvijek sačuvani na brojnim lokacijama u Splitu i Dalmaciji, nerijetko u lošem stanju. Na mjestu tvornice je 1963. po projektu Lovre Perkovića izgrađen modernistički hotel Marjan, koji je u međuvremenu privatiziran, devastiran, zatvoren te je zapeo u stanju nedovršenosti. Uskoro slijedi rušenje starog i izgradnja novog hotela.

Polazište site-specific uzorka su prikazi scenografske naravi kakve možemo pronaći na građevinskim skelama i ogradama, kao i činjenica da je scenografija opere Dimnjaci uz Jadran Ive Tijardovića inspirirana tvornicom Gilardi i Bettiza. Suvremeni odnos prema industrijskoj i arhitektonskoj baštini vizualiziran je pomoću rohbau i fuš estetike sadašnjeg stanja hotela Marjan i interpretativnih kopija betonskih dekoracija proizvedenih u toj gotovo zaboravljenoj tvornici."

Lana Stojićević (1989., Šibenik) diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje predaje kao docentica na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost. Izlagala je na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu poput Ostrale bijenala (Robotron Kantine, Dresden, 2021.), New East Photo Prize (Calvert 22 Foundation, London, 2016., 2018.) i OFF-bijenala (Teleport Galéria, Chimera-Project, Budimpešta, 2017.). Za svoj umjetnički rad primila je više nagrada, poput Nagrade Radoslav Putar (Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb, 2021.), treće Nagrade Ivan Kožarić (MSU, Zagreb, 2021.), nagrade Metro Imaging na izložbi New East Photo Prize (Calvert 22 Foundation, London, 2016.) i godišnje nagrade za mlade umjetnike (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb, 2015.). Živi i radi u Splitu.


VERICA KOVACEVSKA: KINESKI ZID (audio-vodič)

21. - 25. ožujka 

Prostor, Plančićeva 2, Split

JAVNI POZIV:

U sklopu programa Praznine2022, Verica Kovacevska prikuplja vaše priče o Kineskom zidu! Voljela bi čuti priču, sjećanje i iskustvo bivših ili trenutnih stanara Kineskog zida. Posebno je zanima istražiti: Što je to što mjesto čini posebnim? Kako možemo ispričati priče na drugačiji način? Na koji način se spajaju mašta i lokalno razumijevanje? Što se događa kada se zgrada preobrazi u orijentir?

Priče će kasnije biti iskorištene za stvaranje novog umjetničkog djela koje će postati trajan sadržaj zgrade, dostupan u Prostoru, na korištenje i stanovnicima i posjetiteljima.

Kada: od 21. do 25. ožujka 2022. / 10 - 20h

Gdje: [PROSTOR], Plančićeva 2, 21000 Split

Kontakt: info@culturehubcroatia.hr

Verica KovaCevska (1982, Skopje) umjetnica je koja živi i radi u Zürichu. Njezin umjetnički proces temelji se na istraživanju i osobnom iskustvu, pri čemu koristi različite medije (npr. performans, video, fotografiju, novi mediji) kako bi uključila publiku u svoj rad i (javni) prostor u kojem djelo nastaje. Diplomirala je likovnu umjetnost, s kazališnom i izvedbenom umjetnosti na Sveučilištu u Plymouthu (UK) 2004. godine, a magistrirala umjetnost, kulturu i obrazovanje na Sveučilištu Cambridge (UK) 2007. godine. Kovacevska je sudjelovala na mnogim međunarodnim izložbama i festivalima, poput Manifesta 11, Cabaret Voltaire (Zürich); re.act.feminism # 2 - Izvođačka arhiva, Fundación Antoni Tàpies, (Barcelona) / Muzej suvremene umjetnosti (Roskilde) / Akademie der Künste (Berlin); 4. moskovski bijenale suvremene umjetnosti (Moskva); 255 804 km2, HilgerBROT Kunsthalle (Beč); Video.it, Fondazione Merz (Torino); Beograd: Nonplaces, Muzej suvremene umjetnosti (Beograd). Među njezinim samostalnim izložbama izdvajaju se Svakodnevna umjetnost, Umjetnost svakodnevnice, Muzej suvremene umjetnosti (Skoplje) i Dvije i po sobe, Nacionalna galerija Makedonije (Skoplje). Sudjelovala je u umjetničkim rezidencijama i dobitnica potpora od strane Fondazione Antonio Ratti (Como); Christ’ss College Visual Arts Center (Cambridge); Casino Luxembourgh - Forum d‘art contemporain (Luxembourgh); [BLOK] (Zagreb); Rotation Atelier, OG9 (Zürich); i Residency Unlimited (New York). U 2017. godine dobitnica je Werkstipendium grada Züricha, a 2018. osvojila je DENES - nagradu za mladog vizualnog umjetnika u Makedoniji. Galerie Ernst Hilger (Vienna); and Belgrade: Nonplaces, Museum of Contemporary Art (Belgrade). Among her solo exhibitions were Everyday Art, Art of the Everyday, Museum of Contemporary Art (Skopje) and Two and a Half Rooms, National Gallery of Macedonia (Skopje). She is the recipient of the 2017 Werkstipendium der Stadt Zurich and the 2018 DENES Young Visual Artist Award in North Macedonia. 

www.vericakovacevska.net

fotografija: Frano Gotovac, Kineski Zid A1, 1970 (izvor: stanovanje.plus)


 

DRITON SELMANI: LESS LAZINESS

14. - 19. ožujka 

Dioklecijanova street: March 14th & 19th (17h)

Kreativni hub Prostor: 15. - 18. 3. (10 - 19h)

Referirajući se na poznati rad Mladena Stilinovića, Less Laziness koristi jezik kao medij kojim se Driton Selmani poigrava s ontološkim značenjem subjekta na koji se odnosi. Zastava nema svoje mjesto, to nije zastava grada, stoga gerilski postavljena u prazninu u gradu evocira na propitivanje onoga što grad jest, i što grad čini gradom. Kao takvu, može je posuditi svatko tko ima pristup mjestu za koje misli da s njom rezonira. Nadodani elementi koji se referiraju na screenshot zaslona mobitela Selmanijev su potpis koji umjetnik u svojim recentnim radovima koristi kako bi ukazao na trenutak u vremenu u kojem djelo nastaje, odnosno poziciju koju smo zauzeli u danom trenutku. Naslov rada, Less Laziness, poziva na obavljanje rada, onog u turističke svrhe, jer bez njega kao da više ne možemo.

Zastavu su ručno izradili učenici Škole likovne umjetnosti u Splitu, smjer dizajner odjeće, pod vodstvom profesorice Larise Vukšić.

Driton Selmani rođen je 1987. godine. Živi i radi u Prištini. Idejama o percepciji stvarnosti pristupa dekonstruirajući društvene, kulturne i političke teme koje ga okružuju. U djetinjstvu mu je rečeno da voli zemlju koja više i ne postoji, zbog čega je stvorio osnovu za skepticizam prema bilo kakvoj datoj stvarnosti. Takav odnos prema realnosti danas primjenjuje u svom umjetničkom radu, pretvarajući osobna uvjerenja u vizualne artefakte. Stari prividi su 1999. godine zamijenjeni novima; ornamenti nekadašnjih prostora obnovljeni su i usmjereni ka novim značenjima i novim neizvjesnostima. U tom procesu koji se uvijek odvija, Selmani se pozicionira i kao promatrač i kao performer, stvarajući djela na osnovu vlastitih iskustava, perspektiva i sumnji. Driton Selmani izlagao je na brojim samostalnim i kolektivnim izložbama: Stacion – Centar savremene umjetnosti, Priština; Muzej Ludwig, Budimpešta; Kunstraum Niederosterreich, Beč; Casa Triangulo, Sao Paolo; Bijenale mladih umjetnika Europe i Mediterana, Ancona; U10 Art Space, Beograd; Peto bijenale u Marakešu; Festival svjetla, Amsterdam; Fabbrica del Vapore, Milano; Bregnez Bijenale u Austriji; Exchiesetta - Polinjano a Mare, Nacionalna umjetnicka galerija, Tirana; Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, Centar savremene umjetnosti, Solun; Festival svjetla, Norceping; Škuc galerija, Ljubljana; Galerija Eugster, Beograd; Kuća umjetnosti, Muzej MAXXI, Muzej savremene umjetnosti Skoplje.


LEDIA KOSTANDINI: BLOWING IN THE WIND

7 - 13 ožujka / nekoliko lokacija u povijesnoj jezgri Splita:

Dioklecijanova ulica (pokraj Centra Zlatna vrata) 

Poljana Grgura Ninskog

Carrarina poljana

Dominisova ulica (vrt)

Sjeverni zid Dioklecijanove palače

 

"Polazište rada moj je prvi posjet Splitu 2020. godine, kada sam primijetila komade odjeće koji se suše na vjetru, u centru grada. Tu i tamo, doimali su se kao zastave koje ukazuju na postojanje života mještana iza tih zidina. Zaintrigirana, počela sam pratiti te tragove, baš kao da pratim sitne otkucaje srca grada, pulseve koji pokazuju da ovo monumentalno mjesto ima svoj pravi život, ne samo onaj turistički. U radu koristim tekstil za stvaranje 'invazivnih' struktura duž ulica starog grada. To je svojevrsna akcija koja ima za cilj svojatanje teritorija. Ove strukture zauzimaju tek zrak oko zgrada, kao što to obično čine obične plahte. No, u ovom slučaju zahtijevaju pažnju i postaju mirni osvajači javnog prostora. Istodobno, naslov rada referira se na stanje nečega o čemu treba raspravljati, stanje ambivalentnosti i neizvjesnosti, kao što su ovi 'zidovi' pod povjetarcem."

 


Ledia Kostandini (1983., Pogradec), albanska je umjetnica koja živi i radi u Tirani. Diplomirala je na Umjetničkom sveučilištu u Tirani, a njena praksa obuhvaća različite medije, uključujući fotografiju, slikarstvo, instalacije, javne intervencije i ilustraciju. U svojim radovima inspirira se društvenim transformacijama, naslijeđenim ili izgubljenim kulturama, s posebnim interesom za arhitektonske i urbanističke elemnte koji su odraz društvenog ponašanja u javnom prostoru. Njeni radovi izlagani su na međunarodnoj i lokalnoj razini. Samostalne izložbe uključuju “Çentro Estetike” (Miza Galeri, Tirana, 2014.), “Blockwork” (Tulla Culture Center, Tirana, 2016.), “Let Us Meet in Between” (Bazament Art Space, Tirana, 2018.) i “I Look at Them They Look Back at Me” (Private Print Studio, Skopje, Sjeverna Makedonija, 2019.). Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama. Dobitnica je prve nagrade na fotografskom natječaju See Visions (2010.), nagrade Ardhje Award (2011.) te nagrade talijanske ambasade u Tirani (2020.). Sudjelovala je u Međunarodnom studiju i kustoskom programu (ISCP) u New Yorku 2012., a bila je jedna od umjetnica koja je sudjelovala u prvom izdanju projekta Praznine 2020. Godine.

 


 

TIN DOŽIĆ: SVA SU KOPNA, USTVARI, OTOCI. A SVI OTOCI - PLOVE.

sound art kompozicija

28. veljače - 5. ožujka / Dosud 9 (ispred kafića "Tri volta") 

(28. 2. | 18:00 – 19:00 / 1. – 5. 3. | 17:00 – 18:00)

community radio KLFM / petak, 4. ožujka / 17:30

 

“Razmišljajući o ekstremnom kontrastu ljetne i zimske dinamike u gradu Splitu te odnosu ljetne prenapučenosti zbog masovnog turizma i zimskog zatišja, okrećem svoju pozornost od grada prema moru i putovanju morem. More želim usporediti sa splitskim ulicama, a zamišljam ga kao dinamičnu plohu koja se također mijenja sezonski, kako zbog vremenskih prilika, tako i zbog količine brodova koji je presijecaju. Ovaj rad realiziran je kao zvučna kompozicija temeljena na zvukovima trajekta na relaciji Split - Stari Grad. Trajekt promatram kao kopno u pokretu, hipotetski otok ili grad, koji s jedne strane povezuje stanovnike stvarnih otoka s glavnim kopnom, a s druge strane ljeti prevozi mase turista od Splita prema otocima. Zimi je taj grad nenastanjen, njegove ulice prazne. Čini mi se zanimljivo povući neku zamišljenu paralelu između praznih splitskih ulica i zvuka praznog trajekta te ispuniti splitsku ulicu tim zvukom.”

 


Tin Dožić multimedijalni je umjetnik iz Zagreba koji svoj rad temelji na istraživanju medija, a područja interesa su mu materijalnost medija, (mračna) ekologija, DIY kultura, antropocen i geologija, susret znanosti i umjetnosti, spavanje i snovi. Dožićev rad Pjesme za antropocen osvojio je nagradu Zlatna lubenica na festivalu Media Mediterranea 2018. godine. Finalist je nagrade Radoslav Putar 2019. i alumni WHW akademije u generaciji 2019./2020. Kao član autorskog tima: Sven Sorić (vizualni identitet), Hrvoje Spudić (vizualni identitet), Sara Salamon (video animacija) i Tin Dožić (oblikovanje zvuka) dobitnik je Nagrade 55. zagrebačkog salona primijenjene umjetnosti i dizajna (2020.) za mlade autore do 35 godina za vizualni identitet za 30. MBZ: Muzički biennale Zagreb / Music Biennale Zagreb. Član je HZSU. U projektu Praznine sudjelovao je 2021. godine.

 

hrHrvatski