KulturaNaPauzi: Darka Grković Zelnik

KulturaNaPauzi: Darka Grković Zelnik

Nove dimenzije

Ne javljam se kao kulturni djelatnik, nego kao veliki poštovatelj kulture. Voljela bi, da imam umjetnički talent, ali za sada sam još uvijek u prizemnim ekonomskim vodama. Moj tast je bio svirao orgulje, pjevao i pisao narodne pjesme. Na žalost, nikad ga nisam upoznala. Kao istinski talent i umjetnik nije se baš najbolje snalazio u svakodnevnom životu, ali zato je imao iza sebe ženu, koja se brinula o svemu drugome. To je kratka crtica iz privatnog života, a iznositi bilo kakve komentare o svakodnevnom životu umjetnika, bilo bi od mene vrlo nekorektno i pretenciozno.

Svima nama se život promijenio u nekoliko tjedana. Postali smo gotovo preko noći zatvorenici vlastitih misli i prepušteni vlastitoj unutrašnjoj snazi. Preko noći su se promijenili mediji komuniciranja i vrlo brzo je i kultura preko medija došla u naše domove. Kultura je meni osobno, uvijek značila jedan bijeg od stvarnosti, kada na sat – dva pobjegnem u drugu dimenziju života u kojoj nema mojih osobnih problema, mojega posla, ničega osim osvijetljene pozornice, na kojoj se umjetnici trude dočarati nam drugi svijet. I prije ove krize emitirale su se snimke različitih koncerata, međutim kada sam ih i gledala, nisam osjećala tu ushićenost kao u trenutcima, kada sam koncert gledala uživo. Dnevna soba je udobna, ali meni osobno nije dovoljna dobra, da bi zbog dostupnosti kulturnih sadržaja prestala odlaziti na kulturne događaje. Izlazak u kazalište ili na koncert je za svako ljudsko biće obred. Osim što se prigodno obučeš, jednostavno si uzmeš vremena za uživanje i prepustiš se umjetnicima. Ali, uvijek postoje ali. I ti naši umjetnici su izvan scene ljudi od krvi i mesa, koji jednako tako trebaju sredstva za život. I oni žele školovati djecu, pomoći financijski svojim roditeljima, kupiti auto, otići na godišnji odmor. Razlika između nas „običnih“ ljudi i umjetnika je u tome, što mi „obični“ ljudi vjerojatno imamo veći broj alternativa za zapošljavanje, u smislu, da je više poduzeća nego kulturnih institucija.

Mislim da je svaku krizu, bilo privatnu ili globalnu potrebno iskoristiti za analizu eventualnih grešaka i u toj nametnutoj pauzi, duboko udahnuti, skupiti snagu i napraviti plan za budućnost. Moje skromno mišljenje je da ćemo svi imati više pozitivnih nego negativnih posljedica ove osamljenosti. Za početak smo prisiljeni napraviti introspekciju svog privatnog života i ponovo se naučiti živjeti prvo sa sobom, a nakon toga i sa članovima obitelji. Također smo sa svakim danom svjesniji jednostavne istine, da smo socijalna bića. Kao da smo zaboravili da trebamo druge ljude i da oni trebaju nas. Da li ćemo priznati sami sebi, da nismo dovoljno cijenili trenutke s drugim ljudima? Da li smo možda neke ljude i zbog vlastite netolerancije izgubili? Što ćemo napraviti, da ispravimo svoje greške? Pa, sad je idealno vrijeme napisati jednu kratku poruku i pokazati brigu za drugoga. Sljedeće što vjerojatno svakome nedostaje je posjet kulturnim događanjima. Da, različiti kulturni događaji su trenutno dostupni na radiju i televiziji, ali mislim da svatko nestrpljivo čeka dan, kada će se udobno smjestiti u nekom od kulturnih ustanova i zadržati dah, kada će se ugasiti svijetla, a umjetnici izaći na pozornicu.

Da, promijenili smo se. Nakon ove izolacije ništa više neće biti jednako. Prednost ljudskog bića je sposobnost prilagođavanja. Ta sposobnost omogućila nam je vrlo brzo prilagođavanje ovoj posebnoj situaciji. Radimo od kuće, održavamo konferencije, trudimo se obavljati isti posao na drugačiji način. Kako da kultura obavlja svoju funkciju na drugačiji način? Izgleda nemoguća misija, ali zapravo i nije. Zapravo se samo treba probuditi ona žica, zbog koje ste i postali umjetnici, a to je vaša mašta. Iznenadite nas obožavatelje. Dođite s nekom dimenzijom umjetnosti iz vašeg doma u naše domove. Naša čežnja, da vas ponovo ugledamo na klasičan način, neka vam izradi krila s kojima ćete naći put do nas na neki novi način. Imate maštu, imate tehnologiju, imate publiku. Požurite, čekamo vas.

Darka Grković Zelnik

5 responses to “KulturaNaPauzi: Darka Grković Zelnik”

  1. Božo says:

    Odlično

  2. Milena says:

    Draga Darka, lepo si izrazila razmišljanje mnogih ljubiteljev umetnosti, ki si želimo, da bi se nam umetniki s svojim ustvarjanjem čim bolj približali tudi v tem nenavadnem obdobju. Sama si prav tako želim še več prenosov koncertov s prizorišč brez gledalcev in iz domačih studijev, pa gledaliških predstav za spremljanje v živo preko spleta in podobno. To se sicer že dogaja, vendar gre tvoja pobuda dlje od tega – da umetniki svojo ustvarjalnost razširijo še na to, kako v korona-časih ljudem približati umetnost na nove, izvirne načine. Iskrene čestitke in vroče želje, da tvoja pobuda pade na plodna tla.

  3. Ljiljana Ješić says:

    Lijep osvrt na teme koje nas trenutno zaokupljaju, rekla bih, iz moje perspektive, i kako povratiti privid uobičajenog života koji nam onda pruža osjećaj poznatog i sigurnosti, a naizgled se čini kao dokolica: uživati u nečijem glasu ili sviranju, osjetiti zanos koji umjetnika pokreće da iznova svakog dana vježba, proba, traži… Ili u predstavi u kojoj glumci, redatelj i svi ljudi koji ostaju nevidljivi gledatelju mjesecima unose djeliće sebe da bismo osjetili nešto, ljepotu, radost, ili nas to potakne na razmišljanje jer nas je nečija interpretacija na trenutak stavila u tudju kožu i na trenutak smo postali osjetljiviji, možda malo tolerantniji…
    Svidja mi se autoričin poziv umjetnicima da nam češće, a možda i drugačije zavire u dnevne sobe… sve dok ne dođe trenutak da se prepustimo žamoru kazališta, skladu koncertne dvorane ili tišini galerije… A do tada ćemo, nadam se, uspješno okončati introspekciju i postati malo bolji ljudi☺

  4. Jasmina says:

    U potpunosti se slazem. Vec cetiri tjedna zivim u izolaciji u Francuskoj. Jedini trenutni drustveni zivot su mi moja 3 clana obitelji te susjedi sa druge strane ulice kad svako vece u 20h pljescemo za zdravstvene radnike. No ne osjecam se usamljeno. Nikad prije nisam bila vise u kontaktu sa rodbinom i dragim prijateljima. Povezani smo kao nikad prije. Nismo se dosad dovoljno cesto vidjali. Bili smo previse okupirani, zurili nekamo… Kuda? A vrijeme samo leti. Roditelji, bake i dide stare. Kao i svi mi. Sad vise ne jurimo, vise ne letimo. Kad ovo sve bude gotovo znamo gdje ce nam biti prioriteti.

  5. Irena says:

    Super, Darka

Leave a Reply to Ljiljana Ješić Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *